Često smo toliko zauzeti odgovaranjem na zahtjeve svakodnevnog života da imamo tendenciju ograničiti fokus isključivo na svijet oko nas, dok svijet u nama zanemarujemo. Postajući svjesni vlastitog uma posvećujemo vrijeme provjeravanju svojih misli, razlikovanju misli i činjenica, te prepoznavanju bilo kakve uznemirujuće misli koja u nama budi neprijatne emocije.

Mindfulness (punoljetnost svijesti) se odnosi na svjesnost, a ne na uvid. Možemo biti svjesni misli koje nam se vrte u glavi, ali nam je možda teško sastaviti kockice i shvatiti porijeklo svojih obrazaca razmišljanja. Možda nam je teško razumjeti kako su rana životna iskustva mogla uticati na to da razmišljamo na načine koji vode do anksioznosti, depresije, bijesa, brige i krivice – pet stubova emocionalnih problema.

Ali, dobra vijest je da uvid nije neophodan preduslov za promjenu. Možemo promijeniti svoje emocije promjenom načina razmišljanja, čak i ako ne znamo zašto smo počeli razmišljati na način koji nam odmaže.